"Svakog jutra u Africi probudi se gazela, i zna da mora trčati brže od najbržeg lava da ne bi bila zaklana.

Svakog jutra u Africi probudi se lav, i zna da mora trčati brže od najsporije gazele da ne bi umro od gladi.

Nije važno da li si gazela ili lav.

Kad svane zora, bolje da odmah počneš da trčiš." (Afrička poslovica)

Svakog jutra, kada započne novi dan, započinje i nova borba. Oni koji se ne plaše slobode - imaće je. Oni koji se ne plaše života - živeće ga. 

Ne, nisam obična. Ne, ne plašim se da udahnem vazduh punim plućima i da ga izdahnem tako da sve huči. Ne plašim se da živim život i to onako kako se meni sviđa. Ne plašim se da imam drugačije mišljenje i stav od većine, i ne plašim se da ga kažem naglas i stanem iza njega nepomično, kao stena. Zato me ne vole oni koji stavljaju znak jednakosti između života i rutine, zato me ne vole oni sa uskim umovima. Činim da se osećaju nelagodno, uplašeno. 

Kad krv moja slovenska, vrela, pomešana sa turskom, zaigra u mojim venama, plašim ih. Plašim ih zato što sam živa. Zato što ne gutam šta mi se gura u usta, zato što ne prihvatam sve zdravo za gotovo. Zato što gledam istinu u oči. Zato što je prihvatam, ne poričem je. Zato što se borim.

Kako bi bilo da napraviš korak napred? Ne sada? A kada onda? 

Prestani da hodaš u krug. Ne budi kukavica. Preleti iznad kukavičjeg gnezda i odleti u život. Surov je. Ali je prelep. 

Nije važno da li si gazela ili lav.

Svanulo je.

Trči! 

 Freedom